Prvi Briselski sporazum, koji su Kosovo i Srbija postigli 2013. godine, u okviru dijaloga za normalizaciju odnosa, otvorio je put integraciji Srba sa sjevera u važne strukture Kosova, poput policije i pravosuđa.
Iako u tim sporazumima postoje neke „privilegije“ za Srbe koji žive u opštinama na sjeveru, jasno je navedeno da će oni raditi po zakonima Kosova.
Kosovo je proglasilo nezavisnost 2008. godine, koju Srbija ne priznaje. Zbog toga na terenu, uprkos potpisanim sporazumima koji definišu različita pitanja, često postoje neslaganja između dvije strane ili različita tumačenja.
Nedavne tenzije su nastale zbog registarskih tablica vozila sa simbolima gradova poput KM (Kosovska Mitrovica), koje su izdale srpske vlasti, a koje Kosovo smatra nelegalnim.
Radio Slobodna Evropa je pogledao koliko je “elemenata vezanih za status nezavisne države” bilo tokom primjene prethodnih briselskih sporazuma.
Održavanje prvih lokalnih izbora na sjeveru po zakonima Kosova
Nakon potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine, prvi lokalni izbori po zakonima Kosova održani su u četiri opštine na sjeveru. Ovo je bio prvi korak u uspostavljanju kosovskih institucija na sjeveru, gde je do tada u okviru Vlade Kosova dijelovala samo Administrativna kancelarija za sjevernu Mitrovicu.
Raspuštanje Civilne odbrane i integracija u Kosovsku policiju
Na osnovu Briselskog sporazuma, Srbija je pristala da ukine srpske bezbijednosne strukture, takozvanu Civilnu zaštitu, i integriše njene pripadnike u kosovske institucije.
Zvanični Beograd je dogovorio i integraciju pripadnika MUP-a Srbije u Kosovsku policiju.
Pripadnici srpske zajednice u Kosovskoj policiji nose uniforme sa grbom i zastavom Kosova.
S druge strane, Kosovo je prihvatilo da regionalni komandant za četiri opštine na sjeveru bude kosovski Srbin kojeg imenuje kosovsko Ministarstvo unutrašnjih poslova, na prijedlog lokalnih gradonačelnika sa sjevera.
Integracija pravosuđa
Potpisivanjem Briselskog sporazuma Srbija je pristala da integriše pravosudne organe, odnosno da organi na sjeveru funkcionišu u okviru pravnog sistema Kosova.
Tako su se čak i sudije iz redova srpske zajednice zaklele da će tokom obavljanja svojih dužnosti ostati lojalni Republici Kosovo, Ustavu i zakonima na snazi.
Prva takva zakletva položena je 2017. godine pred tadašnjim predsjednikom Kosova Hašimom Tačijem.
Carinski pečat
Postoji i sporazum o carinskom pečatu, po kome je Srbija prihvatila pečat sa natpisom „Carina Kosova“.
Registarske tablice i ugovori o slobodi kretanja
U međuvremenu, Kosovo i Srbija su postigli mnoge druge sporazume, kao što su civilni registar, katastar, energetika i priznavanje diploma.
Tablice su deo sporazuma o slobodi kretanja koji je postignut 2011. godine u Briselu.
Srbija je tada pristala da obustavi izdavanje registarskih tablica za kosovske gradove kao što su PR (Priština), GL (Gnjilane) KM (Kosovska Mitrovica), odnosno pristala je da preregistruje ova vozila u RKS (Republika Kosovo), ili u onima sa neutralnim statusom – KS (Kosovo).
U srpskim oblastima južno od reke Ibar takve tablice su uklonjene, ali ne i na sjeveru Kosova, gde danas ima oko 9.000 vozila registrovanih sa KM tablicama.
Beograd sada traži da se umjesto KM vrate na upotrebu tablice KS, što Priština odbija.
Za Kosovo su registarske tablice koje izdaje Srbija za gradove Kosova nelegalne.
Koje pogodnosti uživaju vlasnici KM registarskih tablica?
Međunarodna zajednica ne osporava pravo Kosova da ukloni KM tablice na sjeveru Kosova, ali traži da se to radi postepeno, odnosno da se rok za preregistraciju u RKS odloži za još deset mjeseci.
Međutim, vlasnici automobila sa KM registarskim oznakama trenutno se mogu kretati samo u oblastima Kosova južno od reke Ibar.
S druge strane, mogu se slobodno kretati u zemljama Zapadnog Balkana, ali i u evropskim zemljama, odnosno u svim zemljama koje priznaju te registarske tablice, osim na Kosovu.
Kosovo nije izdalo tablice sa neutralnim statusom, KS, od septembra 2021. godine, na osnovu sporazuma iz 2016. godine, kada su se obije strane dogovorile da produže važenje ovih tablica za još pet godina.
Recimo, neko sa KM tablicama može bez problema da ide u Bosnu i Hercegovinu, ali ne i neko sa RKS tablicama, jer ta država ne priznaje Kosovo. Ista situacija je i sa Španijom.
Finansijske koristi
U anketama koje su timovi REL-a sproveli u prethodnom periodu, građani sa sjevera uglavnom kažu da neće preregistrovati automobile u RKS.
Neko je kao razlog naveo to što ne vidi Kosovo kao svoju državu, već Srbiju, ali bilo je i onih koji su pominjali praktične stvari.
Na primer, godišnja registracija u Srbiji je jeftinija nego na Kosovu. Za automobil – čija je snaga motora 75 KW, registracija u Srbiji košta oko 18.000 dinara, što je oko 150 evra.
S druge strane, registracija automobila iste snage na Kosovu košta oko 230 evra.
Postoji takozvana zelena karta, koju vlasnici automobila sa RKS registarskim oznakama ne mogu da imaju, jer Kosovo nema potpisan multilateralni sporazum, koji predviđa formalni sporazum niza zemalja o važnosti osiguranja. Zeleni karton osiguranja na godinu dana u Srbiji košta oko 20 evra.
Tako oni sa KM registarskim tablicama i zelenom kartom iz Srbije mogu bez problema putovati u više od 30 evropskih zemalja.
Građani Kosova sa RKS registarskim tablicama prilikom odlaska u evropske zemlje moraju da sklope posebno osiguranje koje košta oko 100 evra za tri mjeseca.
Plaća se i dodatno TPL+ osiguranje za ulazak u Sjevernu Makedoniju ili Srbiju, koje košta oko 30 evra godišnje.