Crna Gora i Albanija će potrošiti oko 20 miliona evra za povezivanje obala dva primorska centra – Ulcinja i Velipoja – mostom na reci Bojani.
Planirano je postavljanje betonskih potpornih stubova za most dug 310 metara u koritu Bojane, nedaleko od njenog uliva u Jadransko more.
Međutim, najavljena gradnja se prosleđuje sa mnogo nepoznanica sa crnogorske strane. Među njima su: kvalitet terena na kome će se graditi, nepostojanje prostornog plana i uticaj na ugrožene vrste riba.
Sa albanske strane reka je uvrštena na Ramsarsku listu voda od međunarodnog značaja. Plan za uvrštavanje Bojane na ovu listu, takođe sa crnogorske strane, nije realizovan.
Prema rečima aktivistkinje za zaštitu životne sredine iz Ulcinja Ženepa Like, plan dve države pokazuje „suprotan redosled koraka za izgradnju ovog mosta“.
„Albanska strana je ignorisala uključivanje međunarodno priznate oblasti. Ništa manje žalosno je što crnogorska strana nije uzela u obzir negativan uticaj na prirodne vrijednosti ovog zaista jedinstvenog područja“, kaže Lika za Radio Slobodna Evropa.
Crna Gora je 1991. godine proglašena ekološkom zemljom. Ova definicija je takođe uključena u Ustav zemlje.
Ugovor o izgradnji mosta potpisali su 27. februara u Podgorici premijer Crne Gore Dritan Abazović i premijer Albanije Edi Rama, nakon zajedničke sjednice dvije vlade.
Tada je rečeno da će most skratiti rastojanje između Ulcinja i Velipoja sa sadašnjih 70 kilometara na samo nekoliko kilometara.
Obe zemlje će podeliti i troškove izgradnje od oko 20 miliona evra, što znači 11 miliona evra više nego što je prvobitno najavljeno, u junu 2022. godine.
„Malo je skuplje nego prvi put, ali nije ništa spektakularno. Ako se podijeli na pola, nije baš mnogo“, rekao je Abazović na konferenciji sa Ramom krajem februara.
Albanski premijer je rekao da je njegova zemlja platila ideju projekta, a da će izgradnja biti zajednički pokrivena.
„U Crnoj Gori su plate veće, tako da Albanija ne može da plati most, ako je već platila ideju projekta“, rekao je Rama.
Prema upozorenjima, most bi trebalo da bude završen u avgustu slijedeće godine.
Ne znam šta bi moglo biti efikasnije i jeftinije od toga”, rekao je Abazović.
Obe zemlje su se ovim sporazumom obavezale da ubrzaju i olakšaju procedure za odobravanje odgovarajućih dozvola i ispunjavanje ekoloških obaveza.
U Agenciji za zaštitu životne sredine u Crnoj Gori rečeno je Radiju Slobodna Evropa da je za izgradnju mosta potrebno izraditi izvještaj o procijeni uticaja na životnu sredinu.
Na pitanje da li su već dobili određene dokumente u vezi sa mostom, u Agenciji kažu da „ovi do sada nisu dostavljeni“.
Iskustvo izgradnje mostova na autoputevima pokazuje da Crna Gora nema razvijene mehanizme za praćenje i praćenje izgradnje ovakvih projekata.
Iako crnogorski ekolozi kažu da je reka Tara uništena tokom izgradnje autoputa dužine preko šest kilometara, kineska kompanija „Čajna roud end bridž korporejšn (CRBC)”, koja je bila izvođač radova, ponudila je sanaciju samo pola kilometar.
„Čak i da smo uradili monitoring, ljudski faktor je naša slaba karika, jer prirodne vrijednosti jednostavno ne vidimo kao resurs koji moramo da čuvamo, već ih posmatramo samo kroz prizmu profita“, kaže Lika.
Upravo zbog nerazvijenih mehanizama praćenja i planiranja, izgradnja predstavlja brigu za rijeku Bojanu, kaže izvršna direktorica nevladine organizacije „Green home“ Azra Vuković.
Pogotovo što je to oblast koja ima višestruki značaj, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu“, kaže Vuković.
Reka Bojana je koridor za migraciju rijetkih i ugroženih vrsta riba iz mora u Skadarsko jezero. Među njima je i evropska jegulja, koja ima status visoko ugrožene vrste.
Ranije stvoreni ekološki problemi, kao što su prisustvo otpada i kanalizacije, zauzimanje staništa izgradnjom objekata na obalama Bune ili erozija zemljišta, doveli su životinjske vrste u opasnost.
Vuković kaže za RSE da bi izgradnja mosta mogla da izvrši dodatni pritisak na ovaj osjetljivi ekosistem.
Pogotovo ako se prilikom planiranja i izvođenja radova ne uzmu u obzir sve mjere za smanjenje uticaja na životnu sredinu“, kaže ona.
Most će biti postavljen preko račvanja reke Bune na dva kraka koji čine ekskluzivno turističko mjesto Ada u Crnoj Gori, gde već postoje problemi sa erozijom plaža.
Ova erozija može imati neku vrstu uticaja na stabilnost budućeg mosta zbog relativne udaljenosti, kaže stručnjak za ovu oblast, profesor u penziji Sava Petković.
On, međutim, dodaje da će budući most biti izgrađen na dva stuba na koritu koje čine debeli nanosi peska.
„Stoga, stabilnost mosta može da ugrozi lokalna erozija oko stubova mosta“, kaže Petković za Radio Slobodna Evropa.
Prema njegovim riječima, to bi trebalo da pokaže analiza erozije oko stubova mosta.
“Nismo dobili informaciju da su rađena bilo kakva istraživanja”, kaže Ksenija Vukmanović, vođa tima za izradu Urbanističkog prostornog plana Ulcinja.
„Tražila sam dokumentaciju od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, ali do sada ništa nisam dobila“, kaže ona.
Ministarstvo ekologije nije odgovorilo na pitanja REL-a na ovu temu.
Pješčane plaže Ulcinja i Velipoja zajedno su dugačke više od 30 kilometara.
Govoreći o njima, premijer Crne Gore je rekao da bi izgradnja mosta mogla biti razlog za velika ulaganja Ulcinja.
Zašto neko ne pomisli da će nakon 10 ili 15 godina na tom prostoru biti ‘Antali'”, rekao je Abazović.
Njegov entuzijazam ne dijele ni pojedini ulcinjski ribolovci.
„Nisu zadovoljni idejom izgradnje mosta jer misle da će to uticati na riblji fond“, kaže Lika.
Prema njenim riječima, Ulcinjani nedovoljno razumiju kako će se izgradnja mosta odraziti na prirodu, jer su željni infrastrukturnih ulaganja koja su, kaže, u ovom gradu izostala u posljednjih 30 godina.