Danas se širom svjeta obilježava 1. maj, koji je poznat kao međunarodni praznik rada.
Na Kosovu je za 1. maj najavljen protest Saveza sindikata tehničkih radnika privatnog sektora Kosova, tražeći povećanje plata.
Protest će biti održan od 11 časova na trgu „Skenderbeu“ u Prištini.
Istovremeno, Socijaldemokratska partija Kosova najavila je protest ispred zgrade Vlade.
Ovaj dan na Kosovu obilježen je i drugim aktivnostima, poput one u parku Germia.
Radnici na Kosovu, posebno oni u privatnom sektoru, imaju pritužbe na uslove na radnom mjestu, kao što su niske plate, dugo radno vrijeme i nedostatak osiguranja.
Na Kosovu minimalna plata trenutno iznosi 180 evra, dok se novim nacrtom zakona koji je usvojila Vlada Kosova očekuje povećanje minimalne zarade na 264 evra bruto, odnosno 250 evra neto.
Međutim, ovaj nacrt zakona, iako je Vlada usvojila 14. juna 2022. godine, još nije usvojen u dva čitanja u Skupštini Kosova.
Usvojen je tek u prvom čitanju 14. juna 2022. godine.
Nacrtu zakona se protivi Boračka organizacija OVK, jer nacrt zakona ne predviđa povezivanje minimalne zarade sa penzijom boraca, kao što je to bilo u prošlosti.
Vlada Kosova je takođe usvojila Zakon o platama javnih službenika, nacrt zakona kojem su se protivili neki sindikati javnog sektora.
1. maj se odnosi na proteste radnika, za 8-časovno radno vrijeme, za garantovane prosječne zarade, za zaštitnu opremu na radnom mjestu.
Prvi javni zahtijev iznesen je u Australiji 1885. godine sa ovim sadržajem: „8 sati rada, 8 sati rekreacije i 8 sati sna.“ Proslava 1. maja usko je povezana sa opštim i krvavim protestima desetina hiljada ljudi. radnici fabrike. Čikago u Americi, 1. maj 1886.
Masovne i veličanstvene demonstracije održane su godinu dana kasnije, u istom gradu 1. maja 1887. godine.
Tako je otpočeo put ovog značajnog dana, u zagrljaju miliona radnika, organizovanih kroz Sindikalni pokret i stranke, koje se fokusiraju na socio-ekonomski položaj radnika.
Svjetski sindikat odredio je 1. maj – dan na koji svi radnici vrše pritisak da obezbijede i unaprijede svoja prava.
U Evropi je 1. maja počela manifestacija prvom Ženevskom internacionalom.
Od 1890. godine u Parizu je osnivački kongres Druge internacionale odlučio da upravo 1. maj ostane Dan međunarodnog radnika.
Od 1891. godine treći Kongres Internacionale u Briselu odlučio je da se: 1. maj večno i u svim zemljama slavi kao Dan radnika, u kome će se radnici identifikovati, napredovati i braniti Ustavom i zakonima, slobodama, prava, uslove rada, zagarantovanu prosječnu zaradu, dnevni, nedeljni, godišnji odmor i drugi praznici po potrebi.