Suroi: Interes Kosova da ima ugrađen srpski nacionalni identitet i kulturu, jer je to dio stvarnog indentiteta Kosova

„Svo vreme, svakog dana, u našim društvima ima nečeg što se vraća na ’99, ’98 itd. i to ne na način na koji bi to vodilo kulturi mira, već da bi konstantno podstrekavalo konflikt“, rekao je u Beogradu publicista i diplomata Veton Suroi. U emisiji kod Danice Vučenić, kazao je da je narativ u društvima na Balkanu takav da ima mnogo više iskazivanja netolerancije ili same kulture rata.

Naredne godine biće 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ove godine je 25 godina od Kumanovskog sporazuma i kraja rata na Kosovu.

„Činjenica da posle toliko mnogo godina još uvek razgovaramo o ratu, ratnoj kulturi – da li može ili ne može ovaj festival, to znači da u glavama u društvima još nije završen rat“, naveo je Suroi.

Naglašava da se za dijelove društva proisteklog iz bivše Jugoslavije, sa izuzetkom Hrvatske i Slovenije – kao dijela EU, ne samo da se još uvek nije završio konflikt, već se zapravo stvaraju nove „konfliktne generacije“.

„Onaj koji je rođen ’95. godine, ima 29 godina danas, on je rođen u post-dejtonskom okviru. Kosovski Albanci i Srbi koji su rođeni ’99. godine danas imaju 25 godina. I sada Imamo jednu novu generaciju koja je narasla na tom ratnom narativu i to je sada velika briga, jer to stvara generacije za nove konflikte“, objašnjava sagovornik Danice Vučenić.

Procijenjuje da u takvom društvu, ni u 21. vijeku u ne postoji poriv za društvo liberalne demokratije, odnosno ka evropskoj zajednici.

„Ne postoji ta magnetska snaga privlačenja. Ne postoji čak ni generacija koja bi povela ka Evropskoj uniji. Ušli smo u drugačiji svet“.

Suroi ipak, kako kaže, pravi veliku razliku između kosovskog i srpskog društva po ovom pitanju.

Navodi da 80% građana Kosova neprestano iskazuje svoje opredeljenje ka EU i NATO-u, dok je u Srbiji procenat znatno niži i, štaviše, opada. Sada je oko 38% onih koji bi da Srbiju vide u EU.

Baš zbog toga smatra da nije moguće postići takav cilj kada jedno društvo ide u jednom, a drugo vuče u drugom pravcu, dok istovremeno i žive i dijele isti postkonfliktni prostor.

Strah od novih ratova

Kada je prije dvije godine gostovao u istoj emisiji, procijenio je da bi zajedničko tržište otopilo srpsko-albanske odnose. Dvije godine kasnije zastupljenost srpske robe na kosovskom tržištu je, štaviše, opala za 70%, nakon što je na Kosovu prošle godine uvedena de fakto zabrana uvoza srpske robe, dok zajedničko tržište nije ni na pomolu. Suroi sada priznaje da se radilo o „iluziji“:

„Pa to je jedna od iluzija u koje volimo vjerovati, a to je da će se stvari riješiti time što će se realizovati tržište. Nemojmo zaboraviti da je Jugoslavija bila zajedničko tržište, pa smo videli šta se od toga dogodilo“.

Ukazuje na to da su za izgradnju zajedničkog tržišta bitne institucije koje ga grade, ali i:

„Više od toga je osjećaj slobode od straha u društvu. Naša društva još uvjek nisu oslobođena straha od novih ratova“.

Suroi upravo i primjećuje da je u srpskom i kosovskom društvu zastupljenija netolerancija i da se upravo iskazuje „kultura rata“.

„Svo vrijeme, svakog dana, u našim društvima ima nečeg što se vraća na ’99, ’98, itd. i to ne način na koji bi to vodilo kulturi mira, već da bi konstantno podstrekavalo konflikt“, ukazuje dalje Suroi i dodaje:

„Postoji nešto što ni meni još uvjek nije jasno. Da li su društva spremna za mir, ili su ona postala talac vođenja jedne politike koja ne vodi ka miru. To je nešto što ja još uvek ne mogu da razumem“.

Nisu tačna poređenja Kurtijeve vlade sa Miloševićem

Na opasku da na Sjeveru postoji osjećaj „uspostavljanja policijske države“, te da se prave paralele između načina na koji se aktuelna kosovska vlada trenutno ophodi prema Srbima na Sjeveru i načina na koji je Milošević učvršćivao svoju vlast na Kosovu i kako se ophodilo prema Albancima, Suroi smatra da takva poređenja nisu tačna, te da novinari koji su preneli takve utiske „nisu videli ono što se dešavalo kod Miloševića“.

Evropski dogovor u procesu „muljanja“, proces „traljav“

Govoreći o nacrtu ZSO-a, odnosno pitanju njenog neuspostavljanja, Suroi navodi da nije problem u nacrtu statuta, već u samom dogovoru.

„Koji je išao veoma traljavo. Naime, Francuska i Njemačka su započele tu inicijativu, uz Italijane. Onda je cijela Kvinta stala iza toga. Onda je to postao evropski dogovor. Međutim, Srbija je na dosta uspiješan način iskazala rezerve prema tom dogovoru i iskazala rezervu, ne na nešto što je sekundarno, već na samu srž dogovora. Sama srž dogovora je dogovor između dva suverena partnera koji poštuju međusobni suverenitet“, kaže Suroi.

Na opasku da je Srbija već prihvatila dogovor, Suroi, navodi da iako ona to jeste učinila, ipak je isto tako iskazala rezervu i to na pisan i usmjen način prema samom dogovoru.

„Tako da kada u međunarodnom pravu imate iskazivanje rezervi prema srži dogovora, onda taj dogovor više nema taj potencijal“ smatra ovaj publicista.

Podsetivši na pismeno Ane Brnabić da Srbija određene tačke sporazuma „neće prihvatiti“, navodi da sporazum u takvom slučaju postaje „meni“.

„U kojem ti možeš izabrati jednu tačku ali nećeš drugu tačku“, dodaje.

Na opasku da to isto radi i vlada u Prištini, Suroi se sa tim ne slaže:

„Nije. Nije vlada u Prištini rekla da neće Zajednicu opština sa srpskom većinom, ali jeste rekla da hoće Zajednicu unutar Ohridskog dogovora, tako da Ohridski dogovor mora biti prihvaćen u cijelini“.

Dogovor postoji, ali postoji u „procesu muljanja“, kaže dalje, pa dodaje da se radi o veoma „traljavom procesu“.

„Veoma je važno da sve strane koje su u procesu to prihvate, ne samo kao neminovnost, već kao nešto što je pozitivno“, istakao je Suroi.

Istovremeno, on se slaže da postoji utisak da ni za jednu stranu to ne dijeluje na takav način, kao i to da nema normalne komunikacije između dvije strane.

Na pitanje kako onda može da dođe do sporazuma Srba i Albanaca, kaže:

„To iskazuje dosta dobro nivo odnosa danas, na žalost ne samo elita, nego i jednog dobrog dijela društva“.

ZSO ne riješava problem

Pitanje i za Kosovo i za Srbiju nije više ko će biti prvi (u primjeni sporazuma prim.red.), nego to da se „uđe sa dobrom voljom“ i kaže:

„Haj’mo riješiti ovaj problem, riješiti ovako kako su nam predstavili i sesti i razgovarati šta ćemo kada uraditi u jednom normalnom redoslijedu“.

Sa druge strane, nije siguran u to da će baš Zajednica opština sa srpskom većinom riješiti taj problem.

„Jer pitanje nije bilo da li Srbi mogu sprovesti vlast. To nije nikada dovođeno u pitanje – da li predsjednik opštine Sjeverna Mitrovica ili u Leposaviću mogu sprovijesti vlast. To nikada nije bilo dovođenje u pitanje“, objasnio je dalje.

Tvrdi da opštine na Kosovu kao i gradonačelnici imaju mnogo veću vlast nego u srpskom sistemu, a kao primer vidi „asimetrični model opštine Sjeverna Mitrovica“, jer ona ima „univerzitet i bolnicu“, koje druge opštine „nemaju“.

Interes je Kosova da ima ugrađen srpski nacionalni identitet 

Normalizacija nije isto što i priznanje za Vetona Suroija.

„Normalizacija odnosa je uspostavljanje odnosa između dvije države koje se ne priznaju međusobno, a priznanje je akt koji je država uspostavila“, ovako vidi razliku.

„Najvažnije je da dođemo do takve situacije da na budućnost gledamo kao partneri. A partner znači ravnopravnost. Srbija mora doći do takvog misaonog procesa u kojem vidi Kosovo kao ravnopravno i to je ključ. Ostalo su tehnikalije“, kaže.

Na pitanje da li to onda znači da i Kosovo na srpsku zajednicu ne smije da gleda kao na problem, već na isti način – kao zajednicu koja ima svoja ljudska i nacionalna prava, Suroi odgovara: „Svakako“.

„Ne samo to“, dodaje dalje:

„Interes je Kosova da unutar sebe ugradi interese Srba na Kosovu“.

„Interes je Kosova kao celine da ima ugrađen srpski nacionalni identitet, srpsku kulturu, razvoj građana srpske nacionalnosti jer je to deo istinskog identiteta Kosova. Kosovo nije albansko, ili nije samo albansko. Ono je i albansko i srpsko i bošnjačko i tursko i romsko“.

Moramo da dođemo do te definicije, jer je to definicije odnosa u kojem je interes građana srpske nacionalnosti interes Kosova, objašnjava.

Na opasku da se sada postavlja pitanje ima li vlada na Kosovu takav kapacitet, Suroi ovako odgovara:

„Da li ima kapacitet ili ne, naša je dužnost građana koji smo aktivni u javnom životu da o tome govorimo“.

Kao pozitivan primer izdvaja to što u kosovskoj vladi postoji egipćanski i srpski ministar.

Vučić uspeo u tome da bude on potrebniji zapadu nego oni njemu

Ocijenjujući politiku Aleksandra Vučića, i njegov odnos sa Vašingtonom, Suroi upravo za taj deo iznosi ono što vidi kao uspijeh Vučićeve politike.

„Jedna od stvari u kojoj je predsjednik Vučić bio uspiješan a to je da uspostavi poziciju u kojoj je on potrebniji zapadu, nego što je zapad potreban njemu. I to je politika koju je već godinama gradio“, kazao je.

Upravo je deo dužnosti aktuelnog ambasadora SAD u Beogradu da stvori prostor za privlačenje Srbije zapadu, napominje Suroi.

U toku globalna rekonfiguracija, mali igrači čekaju na preraspodijelu karata

Ovo što imamo sada je iščekivanje novog globalnog raspoređivanja karata. Iščekuje se ishod novih američkih izbora. Naredne godine bi moglo da dođe do primirja u Ukrajini, kao i na srednje istoku

Dakle imamo rekonfiguraciju i mali balkanski igrači gledaju u tu rekonfiguraciju i posmatraju da li će se nešti promjeniti.